GODINA ZA GODINOM

 

  

Kao da sunce zalazi, na tvojim mekim rukama.

Kao da ljubav izgara, k'o blijeda stara hartija.

Da l' je sreća nestala, ispod tvojih obrva,

Dva se draga kamena, u suzu pretvorila.

 

Godina za godinom prolazi,

Oko moje više ne dolazi.

Godina za godinom tuguje,

Moja plače, a tvoja se raduje.

 

Ja nisam mornar koji sanja,

Ja sam ludi vjetar koji zna,

Da se s tvoje strane okeana, sunce više ne rađa...

 

Povratak na tekstove