|
|
Hari Varešanović za BALKAN MEDIJU:
Luksuz je zaljubiti se u 41. godini
10/2001.
-
Dragani Mirković i meni nije bio cilj da sa snimljenom pjesmom u duetu “Ja imam
te, a k'o da nemam te” idemo na hiperkomercijalu. Uostalom, “Hari Mata Hari” je
toliko veliko ime da mu drugo ime sa prostora bivše Jugoslavije ne treba u
marketinške svrhe, a i Dragana se nalazi u sličnoj situaciji. Mi smo se često
viđali na turnejama, ali nismo bili bliski drugovi jer nismo ista generacija,
niti smo živjeli u istom gradu. Ovo što smo napravili predstavlja sublimati i
njenog i mog znanja, a posebno je interesantno što pjesma nije ni u Draganinom
ni u mom stilu. Čovjek pravu sliku o tom duetu ima tek kad čuje pjesmu. Ne da u
njoj nema narodnjačkog prizvuka, nego je od njega toliko udaljena da će, možda,
Draganina publika biti iznenađena. Ta pjesma ne odražava ni moj senzibilitet.
Vjerovatno ću zamoliti žensku grupu “Models” da nam pomognu kada budemo radili
spot sa Draganom Mirković. One će nam dodati još malo ženske ljepote, a ja ću se
pobrinuti za muški dio. Raduje me ideja o suradnji sa atraktivnim “Modelsicama”.
- Vjerovatno sam se našalio govoreći i najavljujući duet sa Majom Nikolić, koja
je bila gost na mom koncertu, riječima: “Možda će ovo druženje rezultirati
duetom”. Ko zna, možda se jednog dana i to desi. Maja Nikolić dobro radi svoj
posao, a ja sam u svojoj karijeri imao mnoštvo dueta, pa što ne bih i ubuduće.
Snimio sam duetske pjesme sa Tajči, Harisom Džinovićem, Halidom Bešlićem, Hankom
Paldum... Na novom albumu pjesmu “Sad znam fol” otpjevao sam sa legendom romske
muzike u Bosni, Sulejmanom Ramadanovskim - Ramčetom. Ramče je naš Šaban
Bajramović. Ta pjesma je apsolutni izlet grupe “Hari Mata Hari” u -
nepoznato!
- Muzička ljepota našeg imidža nalazi se u rukama momaka iz benda. Ja sam već
čika, koji ima četrdeset godina. Možda dobro izgledam, ali to je “podgrijana”
ljepota. Ha, ha, ha... Prava je ona sa dvadeset pet - trideset godina.
- Ne furam neki, nazovimo ga “izgledni ego trip”. Ha, ha, ha... Ogledalo
uglavnom koristim u poslovne svrhe: ujutro kad se brijem. Više volim da sebi
vjerujem kroz posao, pjevanje, pravljenje pjesama... U tom domenu imam
intelektualni odnos sa samim sobom, a ne u glumljenju nekog macho tipa.
- Na koncertima i u imidžu ne forsiram muzičko-erotsku dimenziju, već
intelektualnu komunikaciju - a šta će žene vidjeti, kako doživjeti, to
isključivo zavisi od njih. Ako to zaista djeluje i malo erotski, priznajem, meni
je drago, iako mislim da izgled nije uvijek bitan. Uvjeren sam da su moje
pjesme, ipak najvažnije. Meni su karijeru, uspjeh i popularnost donijele moje
pjesme i moj kompozitorski talenat, a ne broj rečki u krevetu. Uf, što sam ovo
pametno rekao! Ha, ha, ha...
- Postoji dosta ljudi koji brinu o grupi “Hari Mata Hari”. Ja niti želim, niti
mogu sam da radim. Zgodnu partnerku u spotu pjesme “Kao domine” svi su zapazili,
ali ja je nisam odabrao. Taj veoma važan detalj ovog puta nisam ja riješio, već
autori spota i momci iz moje izdavačke kuće “HI-FI Centar”. Oni su preuzeli tu
lijepu dužnost.
- Luksuz je zaljubiti se u četrdeset prvoj godini. To je bukvalno luksuz, jer je
skupo. Svake godine podrazumijevaju drugu “temperaturu” rada mozga. Lijepo je
“podsjetiti se što to bješe ljubav”, ali nije zgodno da ti to bude svakodnevica.
U četrdesetim moraš da imaš još nešto osim ljubavi, a to je posao, prijatelji,
sjećanja, nadanja... Kako stariš, spisak onoga što ti treba polako se širi, a
zaljubljenost postaje samo jedna od stavki na njemu. Kad si mlađi ona dominira
tvojim mislima, a onda polako zauzima sve manje mjesta. Nije mi baš drago zbog
toga, ali govorim krajnje iskreno.
- Sva priča o meni i nekoj ženi je, u određenoj mjeri, zasnovana na istini.
Naravno, ono što se piše i govori nije uvijek odraz realnosti, ali po pravilu,
neki povod postoji. Između svoje dvadesetpete i tridesete godine, generalno
gledajući, bio sam okrenut hedonizmu. Ne znam da li je to zbog godina ili iz
nekog drugog razloga, ali jedno je sigurno – promijenio sam se. Drago mi je kad
se sjetim mnogih priča, druženja i životnih epizoda, ali sad mi to baš nije kao
što mi je nekad bilo. Trenutno sam mnogo više u umjetničkim sferama, ali tko
zna... Možda ću, kad uđem u neku novu fazu, negdje oko pedesete pa osjetim da su
mi to zadnji trzaji, ponovno početi da živim kao prije. Moguće je da ću tada ići
logikom: “Kad sve prolazi, hvataj što možeš”. Sigurno je samo to da se svi
mijenjamo, živeći u nekom svom svijetu obaveza, briga i zadovoljstava.