|
|
Polako tugo, pobjeći neću,
Ti dobro znaš, gdje je moj dom.
Kasnije svrati, sve mi naplati,
Al' noćas pusti, da budem s njom.
Posljednji put je gledam u oči,
Neće li suza sa njenog lica.
Za nju su carstva, i bijeli dvori,
A, za me pusta ulica.
Sad znam fol, sreća je bol,
Sav moj je bol što imam s njom.
Sad znam fol, sreća je bol.
Samo je bol, siguran s njom.
Ponekad život okrene list,
I samo crnim slovima piše.
Možda ću nekog, voljeti nekad,
Ali nju, nikada više...