|
|
Znam noćas kad, zaspi grad,
I zadnji put kada, budem mlad.
Sama ćeš mi pokloniti, što ti htjedoh ukrasti,
Što ti htjedoh ukrasti.
Znam moram led, otopiti,
Da bi za mene mogla, cvjetati.
Neka Bog mi oprosti, mrvu tvoje mladosti,
Ali nemoj, nemoj ti.
Starac i more, to smo ti i ja.
U moje bore, ti se zaplela.
K'o baklje gore, oka dva,
Svjetle mi put, moj put do ludila...